Home  /  Aktivnosti ANEMa  /  Aktivnosti javnog zalaganja

29. 05. 2015

IZVEŠTAJ IZ NOVOG PAZARA SA ANEMOVOG SEMINARA O IMPLEMENTACIJI NOVIH MEDIJSKIH ZAKONA

U Novom Pazaru je 20. maja 2015. godine održan poslednji, šesti seminar ANEM-a o implementaciji novih medijskih zakona (Zakona o javnom informisanju i medijima i Zakona o elektronskim medijima).

 

Nakon uvodnog obraćanja predsednika ANEM-a Milorada Tadića i šefice Medijskog odeljenja Misije OEBS-a u Srbiji Gordane Janković, o najvažnijim rešenjima tih zakona i o njihovoj dosadašnjoj primeni u praksi govorili su predstavnici nadležnih institucija i medijski i pravni eksperti: Slobodan Kremenjak, advokat i ekspert za medijsko pravo, Saša Mirković, državni sekretar u Ministarstvu kulture i informisanja, Miloš Stojković, advokat i član pravnog tima ANEM-a, Rajka Galin Ćertić, pomoćnica direktora za pravna pitanja Regulatornog tela za elektronske medije i Rade Veljanovski, medijski ekspert i profesor na Fakultetu političkih nauka, Beograd.

Slobodan Kremenjak je predstavio najbitnija rešenja Zakona o javnom informisanju i medijima. On je naveo da je sloboda izražavanja, kao aspekt medija koji je u najbližoj vezi sa ljudskim pravima, već dovoljno dobro uređena Ustavom i ratifikovanim međunarodnim ugovorima. Medijske zakone treba tumačiti i primenjivati na isti način na koji ih tumači i primenjuje Evropski sud za ljudska prava. U oblasti ljudskih prava novi zakoni su, između ostalog, imali za cilj da postojeći sistem dodatno unaprede, a da pri tom ne pokvare ono što je dobro.

Bitna novîna zakona je određenje medija kao sredstva za prenos urednički oblikovanih informacija, čime se po prvi put ide dalje od toga da je medij samo sredstvo za prenošenje informacija. To je bitno zbog uspostavljanja razgraničenja u pogledu toga šta jeste, a šta nije medij (npr. društvene mreže, forumi, itd). Druga novîna dovodi do povlačenja jasne razlike u pogledu toga ko može, a ko ne može da bude izdavač medija, i s tim u vezi, Zakon postavlja jasan rok i specifična pravila za privatizaciju medija. Izdavač je novi termin, i menja dosadašnji pojam „osnivač". Treće, ovaj zakon rešava dilemu o tome da li medij može biti u pravnom prometu, propisujući da se izdavačka prava na mediju mogu prenositi.  Četvrto, ovaj zakon donosi nova pravila o kontroli državne pomoći. Srbija se, prilikom potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, obavezala da harmonizuje svoje pravo sa pravom EU, pri čemu je jako bitna stavka sprovođenje pravila o konkurenciji i državnoj pomoći. Ranije je Srbija imala netransparentno finansiranje medija, a Zakon sada pokušava da i ovu oblast uredi propisujući da  je državna pomoć moguća ali samo ako služi ostvarivanju javnog interesa u oblasti javnog informisanja. Država na svim nivoima treba da obezbedi uslove za funkcionisanje medija, ali to treba da radi na transparentan način i pod jasnim uslovima i kriterijumima, kako bi ta pomoć dovela do ostvarivanja javnog, a ne partikularnih interesa onih koji su na vlasti. Projektno sufinansiranje je na samom početku, pa tek treba da dovede do željenih rezultata. Zaključak je da nema alternativnog rešenja koje bi moglo da na adekvatan način reši ovo pitanje i da je, za sada, projektno sufinansiranje najbolji način za ostvarivanje javnog interesa. Novîna su i drugačije postavljena pravila o Registru medija. Pre svega, propisuje se da Registar sadrži veći broj informacija koje treba da omoguće kritički osvrt na sadržaj koji mediji prezentuju građanima. Pored toga, Registar bi trebalo da pruži i podatke o tome koliko je država konkretnom mediju pomogla, a bitan je i zbog pitanja medijske koncentracije. Novim zakonom su rešeni i neki od problema iz prakse, kao što je pitanje oslobađanja odgovornosti novinara koji je prenosio informacije iz dokumenata nadležnih državnih organa, pojašnjena su pravila koja se tiču izveštavanja o sudskim postupcima, a precizirana su pravila o visini naknade štete, pri čemu je ustanovljeno pravilo da će lice koje odmah tuži a ne pokuša da umanji štetu, odnosno ne traži prvo objavljivanje odgovora, biti sankcionisano manjim iznosom naknade štete.

Saša Mirković je predstavio najnovije aktivnosti Ministarstva kulture i informisanja u implementaciji medijskih zakona. Ministarstvo je završilo rad na konkursima koji su sprovedeni po novim pravilima o projektnom sufinansiranju. Komisije koje su razmatrale projekte bile su formirane u skladu sa odredbama zakona, pa su ih većinom činili predstavnici medijskih i novinarskih udruženja, kao i članovi koje su predložili Zaštitnik građana, Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti i Poverenik za zaštitu ravnopravnosti. Limit za projekte je značajno uvećan, ali nijedan projekat nije dobio maksimalnu predviđenu cifru. Naredni konkurs će biti raspisan na jesen, kako bi i mediji koji će tada već biti privatizovani mogli da apliciraju za projektno sufinansiranje. Upis u Registar medija je započet, dosta medija se registrovalo, ali treba očekivati da će približavanjem isteka roka za upis biti još više prijava. Prema poslednjim dostupnim podacima, u Srbiji je registrovano 1440 javnih glasila, a među njima 580 štampanih, 325 radio i 110 TV stanica. Srbija nema ekonomsku moć za ovoliki broj medija, pa bi trebalo očekivati da će u narednom periodu doći do izvesne konsolidacije tržišta. Što se tiče medija koje treba privatizovati, taj broj je svega 5,3 % od ukupnog broja medija. Nakon završetka ovih procesa, imaćemo podatak o tome koliko je zaista medija u Srbiji i kakva je njihova vlasnička struktura. Pored toga, u zakonskom roku je došlo i do izbora direktora RTS-a, pri čemu na sam proces nije bilo nijedne primedbe. Javni servisi će se finansirati putem taksi počevši od 1. januara 2016. godine. Ministarstvo sarađuje sa REM-om u pogledu donošenja podzakonskih akata budući da ono pre objavljivanja tih akata vrši kontrolu usklađenosti tih akata sa zakonom. Što se tiče procesa privatizacije, Agencija za privatizaciju treba da sačini presek stanja i da saopšti kada će biti raspisane prve aukcije medija, pri čemu će morati da prođe minimum 30 dana između raspisivanja i zakazivanja aukcije.

Miloš Stojković je, usled opravdane sprečenosti predstavnika Agencije za privatizaciju da učestvuju na seminaru, predstavio pravni okvir za privatizaciju preostalih medija u javnoj svojini. Zakon o javnom informisanju i medijima u članu 142. predviđa obaveznu privatizaciju do 1.7.2015. Na sve ono što nije uređeno ZJIM, primenjuje se Zakon o privatizaciji. Agencija je, po usvajanju zakona, poslala pisma zainteresovanosti, što predstavlja prvi, neformalni korak u postupku privatizacije, čiji je cilj bio da pokaže koliki je potencijalni broj zainteresovanih lica za kupovinu medija kako bi Agencija znala koji metod privatizacije da odabere. Zakon je predvideo model prodaje putem javnog nadmetanja, a drugi model , koji će se primenjivati samo u slučaju da javno nadmetanje ne uspe, jeste besplatna podela akcija zaposlenima. Treći model iz Zakona o privatizaciji - strateško partnerstvo neće se primenjivati na privatizaciju medija budući da je to metod koji se primenjuje na najveća preduzeća u privatizaciji (na primer, železara).

Specifičnosti privatizacije medija u odnosu na privatizaciju ostalih privrednih društava su sledeće:

- kupac medija mora da održi kontinuitet delatnosti u roku od 5 godina, dok je za kupce ostalih preduzeća rok 2 godine;

- zaposleni mogu dobiti 100% akcija u postupku besplatne podele akcija, dok opšti režim podrazumeva kvantitativno ograničenje od 30 %.

Javno nadmetanje se vrši ako postoje najmanje 2 potencijalna kupca, a po prirodi stvari, ako se javi samo jedan, neće biti nadmetanja, već će to lice postati vlasnik ako ispunjava uslove iz privatizacionih dokumenata. Predviđeno je da će u prvom krugu javnog nadmetanja cena biti 100%, dok za ostale subjekte privatizacije Zakon o privatizaciji predviđa da će ta cena biti najmanje 50 % od procenjene vrednosti. Ako prvi krug ne uspe, ide se u drugi krug sa minimalnom početnom cenom od 50 %, dok dok za ostale subjekte Zakon o privatizaciji predviđa najmanje 30 % od procenjene vrednosti. Ako ne uspe javno nadmetanje, ide se na postupak besplatne podele akcija. Besplatna podela akcija zaposlenima je moguća ako zaposleni ispunjavaju uslove iz Uredbe. Potencijalni vlasnici akcija mogu biti oni koji su ranije bili zaposleni, i oni koji su sada zaposleni, ali ne oni koji su već upisali akcije javnih preduzeća po nekom drugom osnovu. Ako ni besplatna podela akcija ne uspe, osnivač izdavača mora doneti odluku o promeni delatnosti, a medij prestaje da postoji i briše se iz registra.

U ovom procesu je najvažnija uloga Agencije za privatizaciju koja sprovodi postupak, ali su i lokalne samouprave i sami mediji imali određene obaveze koje su bili dužni da izvrše do 1.4.2015, a odnose se na donošenje odluke lokalne samouprave o modelu privatizacije, kao i na dostavljanje procene vrednosti kapitala od samih medija. Zvanični rok za okončanje postupka privatizacije je 1. jul 2015. godine. Država, autonomna pokrajina i lokalna samouprava ne mogu više biti izdavači medija, a izuzetak se pravi jedino u pogledu javnih servisa, RTS-a i RTV-a. Jedini način finansijskog učešća javnih entiteta u finansiranju medija je sufinansiranje projekata od javnog interesa.

Rajka Galin Ćertić je govorila o najznačajnijim novînama Zakona o elektronskim medijima. Donošenje Zakona o elektronskim medijima je posledica činjenice da je tehnologija prevazišla prethodni zakon. Takođe, bilo je neophodno uskladiti Zakon sa evropskom Direktivom o audio-vizuelnim medijskim uslugama, kao i to da se deo audio-vizuelnih komercijalnih komunikacija pojavi u ovom zakonu. Prvi deo tog zakona govori o statusu regulatornog tela. Ime nije promenjeno slučajno, jer prethodni naziv koji je sadržavao i pojam „agencija", nije bio adekvatan budući da nije reč o vladinoj agenciji, već  regulatornom telu koje ima donekle specifični status. Regulatorno telo je ovlašćeno da donese niz podzakonskih akata (Pravilnici i Uputstva).  Regulatorno telo tako treba da donese oko 20 pravilnika u roku od 6 meseci, pri čemu je veći deo već usvojen. Uloga REM-a važna je i u procesu privatizacije preostalih elektronskih medija u javnoj svojini. REM jedini ima kapacitete da isprati da li kupac ispunjava obavezu u pogledu održanja kontinuiteta delatnosti, pa će u periodu posle 1. jula 2015. godine vršiti nadzor nad elektronskim medijima. REM će obavestiti Agenciju za privatizaciju ukoliko nastupe okolnosti koje mogu da dovedu do raskida ugovora o privatizaciji, odnosno ako se izdavač medija ne ponaša u skladu sa obavezama u vezi sa kontinuitetom delatnosti. Drugi važan proces za ovu godinu je završetak digitalizacije zemaljske televizije. Digitalizacija za sada ide dobro i nema velikih žalbi ni pružalaca medijskih usluga ni samih gledalaca. Emiteri će imati znatno veću zonu pokrivanja, pa će u određenom periodu morati da usklade program. Većini emitera ističe dozvola 2016. Od stvari bitnih za emitere, Galin je istakla Pravilnik o visini naknade koji će se uskoro naći na javnoj raspravi, kao i to da će se dozvole za zemaljsko emitovanje za radio dodeljivati na javnom konkursu, po upražnjavanju frekvencija, kao i do sada, a slično je  i za televiziju, s tim da više nije potrebna dozvola za radio stanicu koju je do sada izdavao RATEL. Dozvole za pružanje medijske usluge putem ostalih platformi (KDS, DTH, IPTV) izdavaće se na zahtev pružaoca medijske usluge, pri čemu će on biti dužan da u roku od 30 dana dostavi ugovor sa operatorom preko koga će pružati svoju uslugu. Zakon pravi razliku između dozvole za zemaljsko emitovanje i dozvole na zahtev u pogledu mogućnosti da se prenose na drugo lice, pa se tako zemaljska dozvola ne može prenositi, dok je dozvola dobijena na zahtev prenosiva pod uslovom da pribavilac dozvole preuzme sve obaveze dotadašnjeg imaoca. Što se tiče pružanja medijskih usluga putem interneta, obavezna je prijava u REM-ov Registar pružaoca medijskih usluga, ali se sama usluga pruža bez dozvole. Galin je ukazala i na promenu u katalogu mera koje REM može izreći pružaocima medijskih usluga. Prethodni zakon je poznavao opomenu, upozorenje, privremeno oduzimanje dozvole i trajno oduzimanje dozvole. Sada nema mere privremenog oduzimanja dozvole, već je uvedena mera zabrane emitovanja određenog programskog sadržaja do 30 dana. Što se tiče programskih obaveza emitera, sve je detaljno regulisano pravilnicima.

Rade Veljanovski je govorio o javnom interesu u oblasti javnog informisanja. Naveo je da su izmene medijske regulative u skladu sa evropskim regulatornim okvirom, da je potrebno da unapređujemo naš medijski sistem i da je cilj je da svi akteri u javnom komuniciranju imaju aktivnu ulogu u promenama koje se dešavaju. Ključni cilj evropske medijske politike je distanciranje medija od uticaja centara moći. Država je uvek bila blagonaklonija prema medijima koji su bili u njenom vlasništvu u odnosu na one koji su u privatnom vlasništvu, pa zato ona mora da izađe iz vlasništva, odnosno da se liši mogućnosti da utiče na uređivačku politiku medija. Novinari i urednici imaju mogućnost da postanu vlasnici medija, što predstavlja najidealniji oblik vlasništva. Ovi novi zakoni predstavljaju najviši stepen regulative koji smo do sada dostigli. Obezbeđivanje javnog interesa sada postaje i zakonska obaveza. Država i dalje ima obaveze da se stara da se u sferi javnog informisanja stvara atmosfera u kojoj građani mogu da dobiju potrebne informacije kroz medije, da diskutuju i da budu uključeni u odlučivanje, ali je razlika u tome što se država povlači iz vlasništva. Svi mediji mogu ostvarivati javni interes, ne samo javni servisi već i komercijalni mediji. Državno sufinansiranje je način da opstanu mali mediji, pogotovo oni koji emituju program na jezicima nacionalnih manjina. Manjinskim zajednicama je na indirektan način omogućeno da putem fondacija, zadužbina, privrednih društava učestvuju u osnivanju manjinskih medija, ali u upravnim strukturama tih medija moraju imati 2/3 članova koji su nezavisni eksperti. 

U diskusiji nakon izlaganja panelista učesnici su postavljali pitanja, najčešće u vezi sa privatizacijom. Panelisti su pojasnili da, iz ove perspektive, nema pomeranja rokova za privatizaciju, što znači da će nakon 1. jula doći do obustave postupka privatizacije medija prodajom kapitala, čak i u slučaju da bude održana samo jedna aukcija koja je neuspešna; da svako fizičko ili pravno lice može biti vlasnik medija bez obzira na to da li je iz Srbije ili inostranstva, da više ne postoji ograničenje u pogledu visine procenta stranog vlasništva, i da su pravila o medijskoj koncentraciji ublažena, što može stimulativno delovati na strana lica kao potencijalne investitore; da je uloga REM-a u procesu privatizacije to da zaštiti javni interes koji su ostvarivali oni mediji koji su sada u privatizaciji, posebno manjinski mediji, vršeći nadzor nad programskim sadržajem koji novi vlasnik proizvodi i pušta u etar, a da se REM ne može baviti pitanjem zloupotreba i prenamene medijskih preduzeća nakon isteka roka od 5 godina; da ne propadaju privatizacije, već propadaju privatna preduzeća koja su kupila medij jer okruženje u kojem posluju nije dobro, a cilj ovih izmena regulative je i to da se obezbedi ambijent koji bi omogućio medijima da opstanu, i to na ravnopravnoj osnovi. Na pitanje o tome šta se dešava sa digitalizacijom radija, učesnicima je rečeno da digitalizacija radija nije u planu, makar u naredne tri godine, da ne postoji međunarodna obaveza utvrđena za digitalizaciju radija, a da, pri tom, ona ne bi dovela do spektakularnog povećanja kvaliteta.

 

holandski logo
logo
logo
Realizaciju seminara o implementaciji novih medijskih zakona podržala je Ambasada Kraljevine Holandije.  http://serbia.nlembassy.org/

 

Stavovi izneti na seminaru ne moraju predstavljati zvaničan stav Ambasade Kraljevine Holandije.   

  • FOTO: ANEM

  • FOTO: ANEM

  • FOTO: ANEM

  • FOTO: ANEM

  • FOTO: ANEM

  • FOTO: ANEM

  • FOTO: ANEM

  • FOTO: ANEM

  • FOTO: ANEM

  • FOTO: ANEM

  • Nema komentara.

Najnovije

Ostali članci
Pravni monitoring
Medijska pismenost
Korupcija u fokusu
izvestaj
Bolja Srbija
Lokalne samouprave
demolizam
ANEM kampanje

Anketa

Novi medijski zakoni

Koliko će novi medijski zakoni podstaći razvoj medijskog sektora?

Značajno

Donekle

Malo

Nimalo

Rezultati

Intranet login

Najnovije informacije o aktivnostima ANEMa

Prijavite se!

Unicef
Unicef
Bolja Srbija
Novinari

Rekonstrukcija i redizajn web sajta realizovani su zahvaljujući građanima SAD u okviru programa podrške medijima Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID) koji implementira IREX.
Sadržaj web sajta je isključiva odgovornost ANEMa i ne predstavlja zvaničan stav USAID-a i IREX-a.

 

Takovska 9/16, 11 000 Beograd; Tel/fax: 011/32 25 852, 011/ 30 38 383, 011/ 30 38 384; E-mail: anem@anem.org.rs