Preambula:

Ustavi Savezne Republike Jugoslavije, Republike Srbije, Republike Crne Gore i međunarodni pravni dokumenti jamče slobodu informiranja, izražavanja mišljenja i pravo na neovisan kritički stav. Urednici, novinari i ostali programski kreatori u elektroničkim medijima ne smiju dozvoliti da na njihov rad utječu osobna uvjerenja, problemi i pritisci - politički, gospodarski ili neki drugi.
Ova načela odraz su profesionalne etike medija. Ona obuhvaćaju dužnosti, u granicama ustava i međunarodnih obveza.
Ovim načelima izražava se obveza medija da budu odgovorni prema javnosti, da služe interesima društva i pruže mogućnost izbora.
Mediji bi se trebali pridržavati navedenih načela kako bi sačuvali svoju slobodu.

Dužnosti novinara

Točnost

1. Izvještavanje mora biti temeljeno na činjenicama koje su potkrijepljene dokazima. Najmanje dva izvora bi trebala potvrditi informaciju prije no što ona bude objavljena. Točnost podrazumijeva ne samo puko provjeravanje činjenica. Sve informacije treba dobro odmjeriti kako bi se došlo do istine.
2. Važnije je da informacija bude provjerena nego da bude brzo priopćena, osobito kada su u pitanju ljudski životi.
3. Izvor se mora objaviti kada su informacije i mišljenja sporni.
4. Ako postoje zakonska ili neka druga ograničenja za objavljivanje informacija, javnosti se to mora priopćiti.
5. Novinari trebaju biti nepristrani u izvještavanju i u izvještaj uključivati svako mišljenje koje objašnjava događaj. U situacijama kada je nemoguće doći do informacije ili mišljenja nekog od sudionika u događajima o kojima se izvještava, novinari moraju o tome obavijestiti javnost. Također, ako netko od sudionika odbije surađivati, to mora biti istaknuto.
6. Elektronički mediji se moraju usprotiviti sudionicima u živom programu koji se uvredljivo izražavaju.
7. Ako je, iz bilo kojeg razloga, emitirana pogrešna informacija, postaja bi trebala u što kraćem roku objaviti ispravak i da se, na odgovarajući način, ispriča pojedincu ili organizaciji koji su oštećeni dezinformacijom.
8. Arhivski materijal treba biti jasno označen prilikom emitiranja kako auditorij ne bi stekao krivi dojam da se radi o aktualnom događaju.

Pravednost

1. Urednici i novinari se moraju postarati da vijest (činjenično izvještavanje) bude jasno odvojena od mišljenja.
2. Novinari se moraju pobrinuti da sporna informacija bude potpuno razjašnjena.
3. Osobno uvjerenje i mišljenje novinara ne smiju utjecati na izbor teme i način na koji se ona predstavlja. Javnost ne bi trebala u izvještavanju prepoznati osobno uvjerenje ili mišljenje novinara.
4. Novinari se moraju usprotiviti onima koji ne priznaju ljudska prava ili se zalažu za diskriminaciju bilo koje vrste prema nekoj etničkoj ili društvenoj skupini.
5. Novinari imaju obvezu zaštititi izvor informacija. Oni moraju poštivati obećanja dana svojemu izvoru informacija. Ako je izvor dao "neslužbenu" informaciju, ona ne smije biti iskorištena na način da otkrije identitet izvora.

Osobna etika

1. Novinari bi trebali odbiti izvještavati o pojedincima ili organizacijama s kojima su interesno povezani. Ukoliko uprava ili vlasnik postaje imaju veze s bilo kojim pojedincem ili organizacijom o kojima se izvještava, to treba u izvještaju jasno priopćiti.
2. Novinari ne bi trebali prihvaćati osobne poklone ili usluge od bilo kojeg pojedinca ili organizacije o kojima se izvještava.
3. Novinari ne smiju koristiti svoj položaj radi osobne koristi bilo koje vrste.
4. Elektronički mediji trebaju biti vrlo oprezni kada je u pitanju ponuda za poslovna putovanja. Financijer (ekonomski ili bilo koji drugi) ne smije određivati koji će novinar biti odabran u takvom slučaju, na koji će način izvještavati, odnosno da li će uopće izvještavati.

Vlada, politika i interesne skupine - neovisnost uređivačke politike

1. Urednici i novinari ne smiju izvještavati o političkim ili drugim događajima koji se odnose na njihovu osobnu pripadnost nekoj političkoj partiji, ekonomskoj, vjerskoj ili interesnoj skupini.
2. Urednici moraju zadržati potpunu kontrolu nad sadržajem i kontekstom informacija koje se objavljuju. Nitko ne smije određivati uvjete svojega sudjelovanja u programu.
3. Urednici i novinari moraju biti otvoreni i pošteni prema javnosti. U slučaju da postoje neke posebne okolnosti prilikom emitiranja programa, moraju je na to upozoriti. Primjerice, ako političar iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati u zajedničkoj debati, planirani program se mora emitirati, ali se mora i objasniti zašto je taj sudionik odsutan.
4. Urednici i novinari moraju svim sudionicima u programu objasniti okolnosti i kontekst njihova sudjelovanja. Ako se snimljeni materijal montira prije prikazivanja, treba obratiti posebnu pozornost na to da stavovi sudionika budu odgovarajuće prikazani. Međutim, sudionici nemaju pravo određivati način na koji će materijal biti montiran ili predstavljen.
5. Politički program, bez obzira na to da li je plaćen ili se emitira besplatno, mora biti vremenski strogo ograničen, emitiran u odgovarajućim terminima i s obvezatnom naznakom da se radi o političkom programu.
6. Ukoliko je politički program plaćen, to mora biti jasno potpisano (TV) ili najavljeno (radio). Ovo se odnosi na sve oblike plaćenog programa, bilo da je riječ o političkim strankama, političarima ili nekim drugim interesnim skupinama.
7. Mediji bi trebali jedinstveno pružiti otpor pritisku vlade, političkih stranaka i drugih interesnih skupina, kao i komercijalnom pritisku.
8. Urednici i novinari moraju pružiti otpor vladi u nastojanjima da pod izlikom zaštite nacionalnog interesa spriječi izvještavanje o određenim događajima, jer interesi vlade nisu nužno i nacionalni interesi.
9. Cenzura je izričito zabranjena ustavima i međunarodnim dokumentima i urednici i novinari bi se trebali oduprijeti pokušajima miješanja u njihov rad u normalnim okolnostima.
10. Elektronički mediji prije svega imaju odgovornost prema javnosti. Što je stupanj njihove odgovornosti veći, to su oni manje podložni utjecajima.

Izvještavanje o etničkim i drugim društvenim zajednicama

1. Elektronički mediji moraju biti nepristrani, vjerodostojni svjedoci vremena i jasno razdvajati činjenice od mišljenja kada izvještavaju o rasizmu, vjerskoj netrpeljivosti i drugim oblicima diskriminacije.
2. Postaje moraju ustrajavati na zabrani svih oblika diskriminacije, temeljenih na različitostima kao što su etničke, vjerske, političke, spolne, rasne, seksualne, tjelesne, mentalne i zdravstvene.
3. Elektronički mediji moraju izbjeći stereotipe i predrasude kada izvještavaju o nekoj skupini. Oni se trebaju usprotiviti sugovornicima kada u intervjuima i diskusiji izražavaju stereotipe i predrasude.
4. Elektronički mediji moraju izbjegavati uvredljivo izražavanje. Terminologija i jezik koji se koriste ne smiju biti uvredljivi za pripadnike skupina o kojima se govori.
5. Ako sugovornici u svojoj izjavi koriste uvredljive izraze i karakterizaciju, kreatori programa trebaju dobro razmisliti o tome da li da emitiraju takav materijal. Ako je takva izjava ključna za izvještavanje, mora se navesti njen izvor.
6. Etničku pripadnost ili neku drugu karakteristiku skupine ne bi trebalo spominjati ako nije značajna za izvještavanje. U izvještajima o kriminalu to je rijetko kad važno.
7. Elektronički mediji trebali bi biti vrlo određeni u imenovanju skupina koje su počinile nasilje i moraju voditi računa o tome da ne izjednačavaju naciju, etničku skupinu ili bilo koju drugu skupinu s aktivnostima određenog dijela zajednice.
8. Elektronički mediji trebaju izbjegavati korištenje opisnih pridjeva ili priloga kada govore o nekoj skupini ili organizaciji, jer opisni pridjevi ili prilozi ukazuju na njihov odnos prema skupini ili organizaciji o kojoj je riječ.
9. Elektronički mediji bi trebali dati prostor za odgovor skupini kojoj je nanesena uvreda, čak i onda kada je uvredu nanio sugovornik a ne predstavnik postaje.
10. Elektronički mediji ne trebaju izjednačavati državu s nacijom i vjerom.
11. Elektronički mediji, urednici i novinari moraju omogućiti svim skupinama i dijelovima društva pravedno i ravnopravno izvještavanje u svojim programima, te da im tako i pristupe.

Javni interes

1. Elektronički mediji moraju upozoriti auditorij prije no što emitiraju slike masakra i druge uznemirujuće sadržaje.
2. Elektronički mediji ne bi trebali spominjati identitet nastradalih prije no što mjerodavna tijela o tome obavijeste obitelj.
3. Elektronički mediji trebaju poštovati pravo na privatnost, pod uvjetom da se ne radi o pitanjima od javnog interesa.
4. Treba obratiti posebnu pozornost na programe koji se emitiraju u terminima koje mogu pratiti djeca.
5. Prije 22 sata ne bi trebalo emitirati materijal koji može uznemiriti djecu. Ovo se osobito odnosi na pornografiju, nasilje i neprimjereno izražavanje.
6. Pojavljivanje djece u programu mora biti posebno pažljivo regulirano i podrazumijeva prethodno odobrenje roditelja ili staratelja.

Odnos medija prema terorizmu i nasilju

1. Novinari su dužni obavijestiti policiju kada dobiju informaciju odnosno upozorenje o mogućem ugrožavanju ljudskih života. Nakon konzultacija, prema takvoj informaciji trebalo bi se osobito pažljivo odnositi.
2. Elektronički mediji ne bi smjeli pružati mogućnost da se javnosti obraćaju oni koji promiču ili potiču nasilje. Oni bi trebali izbjegavati senzacionalizam i veličanje nasilja.
3. Odluka o emitiranju informacije o skupinama i pojedincima koji koriste nezakonita sredstva za postizanje svojih ciljeva trebala bi biti motivirana javnim interesom.
4. Uobičajeni postupak je da se objavi identitet intervjuirane osobe ukoliko sigurnost te osobe nije dovedena u pitanje. Ako je anonimnost zajamčena, ona mora biti poštovana u potpunosti.
5. Kada novinari izvještavaju o nezakonitim političkim aktivnostima, ne smiju zaboraviti na svoju odgovornost da izvještavaju o činjenicama istinito i da se usprotive ekstremnim stavovima.

Preporučuje se da sva profesionalna tijela, medijske organizacije, elektronički mediji i novinari usvoje ovaj kodeks. Kodeks bi trebao biti temelj za edukaciju uposlenih u elektroničkim medijima i za odgovoran odnos medija prema društvenoj zajednici.

U Beogradu, 22.2.2002