Home  /  Aktivnosti ANEMa  /  Aktivnosti javnog zalaganja

02. 02. 2015

IMPLEMENTACIJA NOVIH MEDIJSKIH ZAKONA - DRUGI SEMINAR ANEMA

fotka
U Novom Sadu je 27. januara 2015. godine održan drugi seminar ANEM-a o implementaciji novih medijskih zakona (Zakona o javnom informisanju i medijima i Zakona o elektronskim medijima), gde su panelisti predstavili najznačajnije izmene regulatornog okvira za medije i ukazali na dalje korake u sprovođenju seta medijskih zakona. Na seminaru je bilo skoro 60 učesnika iz medija, lokalnih samouprava i ostalih zainteresovanih strana.

Seminar su otvorili Milorad Tadić, predsednik ANEM-a i Ljiljana Breberina, predstavnica Medijskog odeljenja Misije OEBS-a u Srbiji, dok su panelisti bili: Saša Mirković, državni sekretar u Ministarstvu kulture i informisanja; Slobodan Kremenjak, advokat i član pravnog tima ANEM-a; Slavica Tanasijević iz Centra za privatizaciju pri Agenciji za privatizaciju; Rajka Galin Ćertić, pomoćnica direktora za pravna pitanja, Regulatorno telo za elektronske medije; Rade Veljanovski, medijski ekspert, profesor na Fakultetu političkih nauka; i Miloš Stojković, član pravnog tima ANEM-a.

Svrha seminara je da doprinese boljem razumevanju medijskih zakona i da medijskim poslenicima i ostalim zainteresovanima ukaže na to kako treba primenjivati medijske zakone. U 2015. godini biće održana još četiri seminara o implementaciji novih medijskih zakona, i to u Kragujevcu, Subotici, Nišu i Novom Pazaru.

Slobodan Kremenjak je govorio o novinama u medijskim zakonima. Svoje izlaganje je započeo navođenjem da u medijskoj zajednici vlada opšte mišljenje da su medijskim zakonima uvek potencirane obaveze medijskih poslenika, dok prava ostaju po strani. Međutim, takav pristup nije najedekvatniji jer je Srbija još 2003. ratifikovala Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, a Ustavom iz 2006. godine je predviđena neposredna primena odredaba međunarodnih konvencija koje se bave ljudskim pravima, i to u skladu sa praksom organa nadležnih za njihovo sprovođenje i implementaciju. To znači da je Srbija još tada imala kao deo svog unutrašnjeg pravnog poretka i član 10. Evropske konvencije, te je i tada postojala obaveza državnih organa, pa i sudova, da primenjuju ta pravila u skladu sa praksom organa zaduženih za nadzor nad primenom tih pravila, u našem slučaju Evropskog suda za ljudska prava. Dakle, još od usvajanja novog Ustava postojale su pretpostavke da se primenjuju pravila međunarodnih konvencija. Međutim, praksa je bila drugačija. Ipak, tu se nije radilo o propustima u pravnom okviru, nego o propustima u implementaciji. Zbog toga novi medijski zakoni nisu imali za cilj da ta pravila preterano menjaju, nego da pokušaju da ih dopune kako bi se bolje primenjivala. Tako su precizirane odredbe o tome koje se informacije u vezi sa krivičnim postupkom mogu objaviti, pojašnjene su odredbe o solidarnoj odgovornosti u slučajevima kada je ista informacija objavljena u dva medija (gde je odredbama novog zakona izričito isključena mogućnost solidarne odgovornosti novinara, odgovornog urednika i izdavača sa novinarom, odgovornim urednikom i izdavačem drugog medija, čime se sprečavaju slučajevi koji su se dešavali u praksi - slučaj lista „Danas" koji je proglašen odgovornim za tekst koji je prvobitno objavljen u drugom mediju, upravo po konceptu solidarne odgovornosti predviđenom starim zakonom), jasnije su definisani osnovi isključenja odgovornosti (što je naročito bitno kod citiranja dokumenata koji potiču od policije), utvrđeni su novi kriterijumi za utvrđivanje naknade štete, odnosno visina naknade je vezana za to da li je prethodno korišćeno „drugo sredstvo pravne zaštite" (ispravka, odgovor na informaciju).

S druge strane, zakoni uvode i brojne novine. Tako je promenjena definicija medija, pa se sada medij određuje elementom „urednički oblikovanog sadržaja", čega nije bilo u prethodnom zakonu, jer je medij tretiran isključivo kao vid javnog saopštavanja neodređenom broju korisnika. Ovo preciziranje je važno zbog razlikovanja društvenih mreža i ostalih vidova komunikacije putem interneta od klasičnog medija. Po Zakonu o javnom informisanju i medijima (ZJIM), tradicionalni medij je uvek medij, a ako ima svoje internet izdanje, i ono je medij. Za sve ostale kanale komunikacije ostavljena je sloboda da odluče da li žele da se registruju ili ne. U tom smislu, društvene mreže, forumi i sl. nisu medij jer se radi o „korisnički", a ne „urednički generisanom sadržaju", te je pitanje regulisanja ovih kanala komunikacije pre materija propisa koji uređuju elektronsko poslovanje, odnosno usluge informacionog društva, a ne medijskih zakona.

Druga bitna novina je redefinisanje pravila o izdavaču medija, budući da je jasno da sada i fizičko lice (preduzetnik) može da bude izdavač medija. Ograničenja u pogledu izdavača su jasna i tiču se medija u javnoj svojini. Naime, po ZJIM, izdavači medija ne mogu više biti javni entiteti, osim precizno navedenih izuzetaka: dva javna servisa (RTV i RTS), ustanova za informisanje stanovništva na KIM (dosadašnja RTV Panorama), entiteti (ustanove, fondacije ili preduzeća) koje osnivaju nacionalni saveti nacionalnih manjina, a koji potom postaju izdavači medija. Treća novina se odnosi na odredbe koje izričito propisuju da je pravo na izdavanje medija u pravnom prometu.

ZJIM uvodi i potpuno nova pravila o državnoj pomoći. Novina je logična jer se od 2003. godine, kada je usvojen stari Zakon o javnom informisanju, mnogo toga promenilo. Tako je 2009. godine usvojen Zakon o kontroli državne pomoći koji državnu pomoć definiše kao svaki stvarni ili potencijalni javni rashod ili umanjeno ostvarenje javnog prihoda kojim korisnik državne pomoći stiče povoljniji položaj na tržištu u odnosu na konkurente, čime se narušava ili postoji opasnost od narušavanja konkurencije na tržištu. Dakle, državna pomoć kao takva je načelno zabranjena, a samo izuzetno se može koristiti. Novi zakoni su, s jedne strane, pokušali da usklade medijska pravila sa opštim okvirom za kontrolu državne pomoći, a s druge, da odgovore brojnim prigovorima koji su dolazili od strane privatnih medija koji su konstantno ukazivali na nedostatak slobodne konkurencije zbog medija u javnom vlasništvu i privatnih medija koji su dobijali subvencije od organa javne vlasti bez unapred definisanih pravila. Upravo zbog toga Zakon uvodi ova pravila koja su propisana u delu koji se bavi projektnim finansiranjem. Projekat mora da bude vezan za ostvarivanje javnog interesa u oblasti javnog informisanja koji je definisan Strategijom, a sada i Zakonom.

Promene su evidentne i u pogledu novih pravila o Registru medija, naročito u pogledu transparentnosti vlasništva u medijima, iznosa državne pomoći i drugih podataka koji su bitni za informisanje građana. Posledice neupisivanja u Registar medija su nemogućnost konkurisanja za projektno finansiranje, kao i zabrana oglašavanja iz javnih entiteta na takvim medijima. Važno je da se ni takvim medijima ne uskraćuje pravo da rade, već se uvode samo logična ograničenja finansijske prirode.

Saša Mirković je predstavio najbitnije aktivnosti Ministarstva u pogledu primene novih medijskih zakona od njihovog stupanja na snagu (13. avgust 2014. godine). Najavio je raspisivanje konkursa za sufinansiranje projekata za 2015. godinu u kategorijama ostvarivanja javnog interesa u skladu sa zakonom. Februar će biti mesec u kojem će Ministarstvo primati aplikacije, a Ministarstvo će pozvati novinarska i medijska udruženja da daju svoje predloge za formiranje komisija za dodelu sredstava u skladu sa zakonom. Objasnio je razliku između projektnog „finansiranja" i „sufinansiranja", budući da je pravilna zakonska terminologija sufinansiranje projekata, jer organ javne vlasti koji dodeljuje sredstva ne dodeljuje ih u iznosu od 100 %, nego u iznosu od 80 %.

Od momenta usvajanja podzakonskih akata o sufinansiranju projekata, o upisu u Registar medija i o upisu stranih dopisništava i stranih novinara, Ministarstvo je prilično angažovano na razjašnjenju svih spornih pitanja koja se odnose na primenu novih pravila, pa tako i problema koji se dešavaju u praksi u pojedinim lokalnim samoupravama a u pogledu primene odredaba o projektnom sufinansiranju. Stiče se utisak da je preovladalo nerazumevanje pojedinih lokalnih samouprava, a u najvećem broju slučajeva nije bilo zle namere. Eklatantni primeri kršenja odredaba zakona su ipak samo izuzetak, a ne pravilo. Konkursi se raspisuju u skladu s pravilima o kontroli državne pomoći. To je bitno i za proces pridruživanja EU, budući da je celo pregovaračko poglavlje (broj 8) posvećeno ovom pitanju. Propisivanje minimuma sredstava koje lokalne samouprave moraju da izdvajaju za oblast javnog informisanja je od strane ministarstva nadležnog za oblast lokalne samouprave tretirano kao neopravdano mešanje centralnog nivoa vlasti u pitanja koja su u nadležnosti lokalne samouprave. Zato ovaj minimum i nije mogao biti propisan zakonom.

Mirković je predstavio i pravilnik kojim se definišu nova pravila o upisu u Registar medija, a koja počinju da se primenjuju od 13. februara u skladu sa Zakonom o javnom informisanju i medijima. Početkom rada Registra otkloniće se niz zamerki koje su se odnosile na netransparentnost medija. Poslednji podaci govore da u Srbiji postoji 1355 javnih glasila. Primena novih pravila, odnosno novi upis u Registar, će pokazati realan broj medija, a egzaktne podatke ćemo imati i posle dva bitna procesa, prelaska na digitalno emitovanje (17. jun) i okončanja privatizacije (1. jul), naveo je Mirković.

Rajka Galin Ćertić je predstavila bitne novine koje donosi Zakon o elektronskim medijima (ZEM) i osvrnula se na novi delokrug poslova koje ima Regulatorno telo za elektronske medije. Pre svega, i nov naziv regulatora - Regulatorno telo za elektronske medije (nekadašnja Republička radiodifuzna agencija) - ukazuje na promene, i to suštinske. Naime, RRA je osnovana pre usvajanja Zakona o javnim agencijama. Od usvajanja tog zakona pojavile su se brojne agencije koje nisu imale status regulatora u nekoj oblasti, pa je zato promena naziva upravo želela da naglasi specifičnosti Regulatornog tela za elektronske medije.

Novim zakonom je data mogućnost Regulatoru da velikim brojem podzakonskih akata bliže uredi određeni broj pitanja, što je značajna novina. Regulatorno telo treba da usvoji ukupno 19 podzakonskih akata. Od stupanja na snagu zakona počela je i izrada tih podzakonskih akata, uz istovremeno usklađivanje unutrašnjih akata Regulatora (poput Statuta i Akta o sistematizaciji). Za sve ove akte ZEM je dao rok od 6 meseci. U decembru je Regulatorno telo pokrenulo javnu raspravu o nacrtima tri pravilnika: o zaštiti maloletnika, o merama koje izriče regulator i o kriterijumima za formiranje liste događaja od opšteg značaja. Nakon javne rasprave, utvrđeni su predlozi ovih pravilnika, pa su oni upućeni nadležnom ministarstvu koje u skladu sa zakonom vrši kontrolu njihove ustavnosti i zakonitosti. Po dobijanju mišljenja ministarstva, pravilnici će biti objavljeni. Uskoro će se na javnoj raspravi naći i Pravilnik o audiovizuelnoj komercijalnoj komunikaciji, o čemu će javnost biti obaveštena putem internet prezentacije Regulatora. Budući da se radi o oblasti gde ima najviše novina, trebalo bi da se uključe i sami pružaoci medijskih usluga jer svojim iskustvom mogu da pomognu da finalni tekst Pravilnika na najbolji mogući način odslikava potrebe prakse; za prethodna tri pravilnika odziv pružalaca medijskih usluga na poziv za učešće u javnoj raspravi bio je iznenađujuće slab.

Postoji dosta novina i u pogledu mera koje su na raspolaganju Regulatoru u postupku kontrole pružanja medijskih usluga. Uvedena je nova mera privremene zabrane pružanja medijske usluge. Razlikovanje povrede ličnog interesa i povrede opšteg interesa pri pružanju medijske usluge je uslovilo i dva postupka, i to za povredu ličnog interesa i za povredu opšteg interesa. Takođe, uvedena je obaveza objavljivanja upozorenja i opomene, što do sada nije bio slučaj. Zakon određuje i koje povrede dovode do izricanja mere. Pravilnik je pokušao da definiše te povrede kako bi bilo jasno koja je obaveza pružaoca medijske usluge. Zakon predviđa i kada se briše izrečena i objavljena mera, a Pravilnik to bliže definiše. Regulator je u periodu od stupanja na snagu Zakona doneo dve mere upozorenja i više mera opomene. Regulator je u prethodnom periodu pokušao da deluje proaktivno, pa je doneo Interpretativno saopštenje kojim je želeo da razjasni pojedine nedoumice u vezi sa primenom novih pravila o oglašavanju. Iako ovaj dokument nije pravno obavezujući, Regulator je hteo da pruži osnovne smernice u pogledu toga kako će Regulator primenjivati odredbe o audiovizuelnoj komercijalnoj komunikaciji.

Galin Ćertić je istakla kao važno i pitanje dozvola u novom digitalnom emitovanju, budući da će nova zona pokrivanja lokalnih emitera zapravo značiti regionalno pokrivanje u svakom od alotmenta. Takvo stanje stvari pokreće i pitanje proizvodnje medijskih sadržaja. Veća zona pokrivanja za sobom povlači i potrebu da se proizvodi medijski sadržaj i za novo područje, ne samo za ono za koje je po ranijim konkursima dobijena dozvola. Problema u ovom prelaznom periodu ima zaista mnogo i nije lako odgovoriti na njih jednostavno, naročito u pogledu toga šta će se dešavati kada istekne dozvola za radiodifuznu stanicu (16.06.2015.) koju je izdao RATEL. Ona bi trebalo da bude zamenjena dozvolom za pristup multipleksu, ali taj proces treba svakako koordinirati sa svim zainteresovanim stranama. Regulator je svim zainteresovanim regionalnim emiterima omogućio pristup Inicijalnoj mreži. Neki regionalni emiteri su dobili čak i veću zonu pokrivanja. U tom smislu Regulator pokušava da isprati i ETV i potrebe emitera. Ipak, većina problema će se rešavati pojedinačno, od slučaja do slučaja, kako se bude dešavao proces prelaska u svakom od alotmenta. U međuvremenu je cenovnik ETV-a objavljen; to daje mogućnost da se uporede ti troškovi i troškovi koje su emiteri do sada imali prema RATEL-u. Naravno, tu su i naknade prema Regulatornom telu, a u tom smislu će morati da se donese pravilnik o naknadama. Treba istaći da usaglašavanje sa tehnologijom i sa novim zakonima iziskuje veliki napor, tako da je neophodna saradnja i sa pružaocima medijskih usluga, navela je Galin Ćertić.

Slavica Tanasijević je predstavila aktivnosti Agencije za privatizaciju u pogledu privatizacije preostalih medija u javnoj svojini. Novi Zakon o privatizaciji je stupio na snagu u avgustu 2014. godine i odnosi se na sve subjekte privatizacije koji imaju sedište na teritoriji Republike Srbije i koji još uvek nisu privatizovani. Među njima je i 76 medija u javnoj svojini. Elektronski mediji su veoma dugo u procesu privatizacije. Taj postupak je započet još po ranijem Zakonu o radiodifuziji. Zaključkom Vlade Srbije pred kraj 2007. godine usvojena je informacija o potrebi prekida privatizacije za elektronske medije (radio i TV stanice) koje emituju program na jezicima nacionalnih manjina, pa je shodno tome, Agencija donela zaključke kojima je u pogledu tih medija prekinut postupak privatizacije. Medijska strategija je postavila princip povlačenja države iz vlasništva u medijima. U portfelju Agencije je ukupno 76 medija, od toga je 50 neprivatizovanih sa inicijativom koja je podneta po prethodnom zakonu, odnosno 48 elektronskih i 2 štampana. Za 15 već privatizovanih je raskinut ugovor o privatizaciji, a za preostalih 11 je pokrenuta inicijativa, po novom zakonu. Medijski zakoni upućuju na primenu propisa iz oblasti privatizacije. Kod medija postoji specifičnost jer su lica koja kupuju medije dužna da održe kontiunitet u pružanju delatnosti u periodu od 5 godina, dok je za druge subjekte privatizacije u pitanju period od 2, a izuzetno i 3 godine. Agencija je, u skladu sa Zakonom, započela prikupljanje pisama o zainteresovanosti, a sam postupak privatizacije započinje se inicijativom, putem donošenja odluke odgovarajućeg organa vlasti, u ovom slučaju se radi o jedinicama lokalne samouprave. Društva - osnivači medija su u obavezi da sačine fer procenu vrednosti kapitala, imovine i obaveza na dan 31.12.2013. godine, u skladu sa zakonom koji uređuje računovodstvo i reviziju, te međunarodnim računovodstvenim standardima. Rokovi za sačinjavanje procena su istekli, a subjekti su u odnosu na tu obavezu različito postupali.

Privatizacija će se odvijati u dve faze. Prva, koja podrazumeva prodaju kapitala, i druga, eventualna, koja se odnosi na prenos kapitala bez naknade. Prva faza je započela odmah po usvajanju medijskih zakona, objavom spiska medija koji se nalaze u portfelju Agencije. Agencija je nadležnom ministarstvu predložila model privatizacije i mere za rasterećenje subjekata privatizacije. Takođe, bitno je napomenuti i mogućnost otpisa obaveza subjekata privatizacije prema državi, što je kao mogućnost predviđeno Zakonom o privatizaciji, o čemu odluku donosi Vlada, pod uslovima predviđenim Zakonom, i to samo ako je prodaja kapitala uspela. Ako prva faza privatizacije ne uspe, prelazi se na drugu fazu, odnosno prenos bez naknade na zaposlene. Mediji u ovom smislu imaju povlašćen položaj, jer Zakon o privatizaciji propisuje da se bez naknade može preneti samo do 30 % kapitala, dok je za medije u pitanju 100 %. Ova druga faza se okončava prijavom zaposlenih za upis kapitala, i donošenjem rešenja, od strane Agencije, sa spiskom akcionara.

Rade Veljanovski je predstavio odredbe Zakona o javnom informisanju i medijima (ZJIM) koje se odnose na definisanje javnog interesa, ali je ukazao i na značaj ove kategorije za medijsku reformu i primenu zakona. Dosadašnji zakoni su predvideli prilično dobar opus implementiranih standarda Evrope i sveta, ali to često u primeni zakona nije bilo dovoljno, pre svega, zbog nepostojanja političke volje, ali i zbog toga što odredbe zakona nisu bile dorečene kako bi bile ostvarene u praksi. Ono što se htelo postići medijskom reformom je zapravo postizanje cilja distanciranja celokupnog medijskog sistema od uticaja centara moći (biznisa, politike, države i sl.), što je zapravo implementacija stava 1. člana 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama.

Šta zapravo znači „bez mešanja javne vlasti", kako stoji u tom članu Konvencije? Ne radi se apsolutnoj pasivnosti države, naprotiv, ona mora da stvori ambijent koji će dovesti do demokratizacije medijskog ambijenta. Novo u regulativi je definisanje javnog interesa u oblasti javnog informisanja. Taj interes mogu da ostvaruju svi mediji, bez obzira na status (privatni mediji, komercijalni medij i javni servis). Ako ostvaruju javni interes, onda imaju pravo i na određeno subvencionisanje. Osnovna dilema u pogledu učešća države u medijskoj sferi se nameće kroz opravdano pitanje: Kako delovati regulatorno a ne nametati uticaj? Ovo je pitanje demokratske kulture i demokratskog sazrevanja jednog društva. Pri tom, vlast može u regulatornoj sferi da deluje u skladu sa najvišim standardima, a da, s druge strane, u praksi vrši politički pritisak. Korišćenje javnih sredstava za ostvarivanje javnog interesa ne sme da bude uslovljeno „protivuslugom", što će u medijskoj sferi zapravo biti jedan od suštinskih testova demokratije i uspešnosti medijske reforme.

Novi ZJIM veoma detaljno definiše u čemu se javni interes ogleda i kako se ostvaruje, što je značajan regulatorni napredak. Upravo u tom smeru se Zakonom operacionalizuje načelo javnog interesa u oblasti javnog informisanja, i to putem sufinansiranja projekata.

Nakon izlaganja panelista, otvorena je rasprava o temama bitnim za implementaciju medijskih zakona. Kao i na prvom seminaru, učesnike je najviše interesovalo pitanje privatizacije i projektnog finansiranja, pa je najviše pitanja bilo u vezi sa obavezama preduzeća u javnoj svojini do krajnjeg roka za privatizaciju (do 1. jula 2015.), kao i u pogledu toga kako najbolje raspisati i aplicirati na konkurs za sufinansiranje projekata. 

logo holnadjani
Realizaciju seminara o implementaciji novih medijskih zakona podržala je Ambasada Kraljevine Holandije. 
http://serbia.nlembassy.org/

 

Stavovi izneti na seminaru ne moraju predstavljati zvaničan stav Ambasade Kraljevine Holandije. 

  • FOTO: ANEM

  • FOTO: ANEM

  • FOTO: ANEM

  • FOTO: ANEM

  • FOTO: ANEM

  • FOTO: ANEM

  • FOTO: ANEM

  • FOTO: ANEM

  • FOTO: ANEM

  • FOTO: ANEM

  • Nema komentara.

Najnovije

Ostali članci
Pravni monitoring
Medijska pismenost
Korupcija u fokusu
izvestaj
Bolja Srbija
Lokalne samouprave
demolizam
ANEM kampanje

Anketa

Novi medijski zakoni

Koliko će novi medijski zakoni podstaći razvoj medijskog sektora?

Značajno

Donekle

Malo

Nimalo

Rezultati

Intranet login

Najnovije informacije o aktivnostima ANEMa

Prijavite se!

Unicef
Unicef
Bolja Srbija
Novinari

Rekonstrukcija i redizajn web sajta realizovani su zahvaljujući građanima SAD u okviru programa podrške medijima Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID) koji implementira IREX.
Sadržaj web sajta je isključiva odgovornost ANEMa i ne predstavlja zvaničan stav USAID-a i IREX-a.

 

Takovska 9/16, 11 000 Beograd; Tel/fax: 011/32 25 852, 011/ 30 38 383, 011/ 30 38 384; E-mail: anem@anem.org.rs