08. 03. 2005

Između želja i stvarnosti

Istraživanje o potrebama za dodatnom edukacijom iz oblasti novinarstva

Media plan institut i njegova Visoka škola novinarstva iz Sarajeva od svog osnivanja teže unaprijeđenju i modernizaciji novinarske struke, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u svim zemljama regiona. Poznato je, barem čitaocima ovog web časopisa, koliko je novinarstvo dinamična struka i kako se neprestano i brzo mijenjaju socijalni i politički uslovi u kojima (i o kojima) se izvještava. S druge strane vrtoglavi razvoj informacionih tehnologija briše tradicionalne podjele među medijskim djelatnicima. Novinarstvo danas jeste sadržaj, ali i njegova tehnička prezentacija. Media plan institut nastoji biti u toku s promjenama i razvojem novinarske struke i istovremeno prilagoditi svoje sadržaje potrebama ovdašnjih novinara.

Međutim, uspjeh i dosadašnja priznanja Školi novinarstva i njenoj matičnoj organizaciji vrlo lako mogu ‘uljuljati' i ‘razmaziti' predavački kadar i organizatore edukativnog programa. Stoga je Media plan institut u decembru, 2004. godine, započeo veliko istraživanje na području BiH, Hrvatske, Srbije, Crne Gore i Kosova, kako bi napravio svojevrstan presjek svog dosadašnjeg rada i prilagodio planove i ciljeve trenutnom stanju u novinarstvu regije. Naime, većina država regiona su ne tako davno, direktno ili indirektno, bile zahvaćene ratnim dejstvima. U njima se najprije pojavila potreba za ratnim izvještavanjem i potrebom da se u improviziranim uslovima novinarska struka održi na kvalitetnom nivou, što je u nacionalno-predimenzioniranoj konstalaciji odnosa bilo jako teško. Poslije rata, u svim područjima novinarstva javlja se nedostatak educiranog novinarskog kadra, mediji su siromašni, mladi ljudi finansijski ne mogu podnijeti dugotrajno školovanje, kvalitet studija je upitan, a izražen je i izvjestan sukob između iskusnih novinara, koji su iskustvo sticali na teži način, u ratnom periodu, i mladih diplomiranih novinara. Poštujući pomenute političke, ekonomske i socijalne promjene, Visoka škola novinarstva Media plan instituta, kao i mnoge druge novinarske organizacije i udruženja pokušali su da ublaže njihove negativne posljedice i pomognu novinarskoj struci da dostigne nivo svjetskog savremenog novinarstva.

Međutim, nameće se pitanje koliko su ovi programi još uvijek efektni. Politička i ekonomska klima u regionu se značajno mijenja posljednjih godina, pa je logično da su te promijene uticale i na novinarsku struku. To je razlog, koji je nametnuo potrebu da organizacije za dodatnu edukaciju novinara preispitaju svoju uspješnost i potrebu da se mjenjaju. Media plan institut, koji je bio i jedan od pionira u edukaciji novinara u postratnom periodu, učinio je ponovno prvi korak i sproveo opsežno regionalno istraživanje novinarske profesije. Bivši i aktuelni studenti Visoke škole novinarstva iz različitih dijelova Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Kosova, Srbije i Crne Gore intervjuisali su svoje kolege i sunarodnjake. Mlade studente novinarstva i drugih društvenih nauka pitali su koliko su zadovoljni svojim studijem, šta im nedostaje, da li se žele nastaviti dalje usavršavati u struci kroz organiziranu edukaciju i koje uslovi su im potrebni za to. Diplomirane novinare, koji još uvijek nisu našli svoje mjesto u struci, pitali su šta se dešava u novinarskim krugovima, da li su izgubili interes za novinarstvo i školovanje, kako im iskusni novinari mogu pomoći. Pitali su i profesore žuranlistike da li su zadovoljni svojim katedrama i šta misle o mladim naraštajima novinara i njihovom snalaženju u profesionalnom radu. Konačno, pitali su i medijske menadžere kakve su potrebe medija, a kakve mladih novinara. Odgovori su različiti i raznovrsni, ali, na žalost, ponekad i suviše slični i jedinstveni. Opšti zaključak je da je novinarska struka regiona ispodprosječnog kvaliteta i da joj je potrebna snažna podrška i reforma.

Fazne edukacione etape u školovanju novinara

Osnovni zaključak svih faza istraživanja jeste da na ovim prostorima postoje tri glavna koraka za formiranje uspješnog novinara. To su:

1. Završen fakultet, po mogućnosti studij žurnalistike.

2. Po završetku studija, pohađanje praktične škole novinarstva, koja obezbjeđuje praktičnu primjenu i provjeru znanja, stečenih na fakultetu, kao i specijaliziranje novinara za određeni medij i oblast.

3. Rad u mediju uz povremene obuke u obliku seminara, treninga i drugih kraćih edukativnih programa, čiji bi cilj bio upoznavanje novinara tokom cijelog radnog vijeka s medijskim trendovima, novim metodama i tehnikama i tehnologijama.

Studenti, novinari, profesori žurnalistike i medijski menadžeri su jedinstveni u procjeni da studij novinarstva obezbjeđuje dobru teoretsku osnovu i obaveznu polaznu tačku za ulazak u profesiju novinara, ali i da ne čini studente spremnim za profesionalni rad u medijskim redakcijama. S obzirom da su reforme školstva veoma spor birokratski proces, promjene u sistemu univerzitetskog školovanja i njihovi prvi efekti ne mogu se očekivati u skorije vrijeme. Stoga svi kao rješenje za nadokandu praktičnih vještina novinara prihvataju praktične škole novinarstva, koje pružaju mogućnost sticanja praktičnih znanja, povećavaju sigurnost mladih novinara u vlastito znanje i, općenito, čine novinare spremnim za medije i njihove specifične potrebe.

Osnovni nedostatak pomenutih škola novinarstva jeste cijena njihove školarine, koja je nedostupna za većinu nezaposlenih novinara. Maksimalna investicija novinara bi bila participacija do 10% školarine (do 500 EURA) na što je spremno 14% novinara i jednak procenat studenata ili eventualno do 2.000 EURA godišnje (22% studenata i 8% ispitanih novinara), ukoliko bi bio obezbjeđen smještaj i hrana za polaznike škole. Zanimljivo je da najveću spremnost da sami snose troškove edukacije ili bar da značajno participiraju pokazuju tuzlanski studenti i novinari. Puna stipendija, odnosno besplatna školarina je jedini uslov, pod kojim bi 39% studenata društvenih nauka i 50% novinara, uopće pohađali školu novinarstva. Smanjivanje ili potpuno ukidanje internacionalnih donacija, koje su do sada pokrivale u cjelini ili najveći dio troškova ovakvih škola, može dovesti do njihovog ukidanja. Stoga bi trebalo tražiti nove izvore i sisteme finansiranja. Uz donacije koje su i dalje neophodne, iznimno zainteresovanim, talentovanim i perspektivnim novinarima trebalo bi obezbjeđivati stipendije za ovakve škole, ukoliko su one dostigle nivo i strandarde sličnih škola u inostranstvu.

Dužina pohađanja škole novinarstva bi trebala biti od šest mjeseci, što predlažu beogradski i prištinski mediji, do godinu dana, čega su zagovornici zagrebački novinari. Uočena je značajna razlika između Srbije i Kosova u odnosu na Hrvatsku, a donekle i BiH, što se objašnjava boljim životnim standardom u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, kao i većom konkurencijom među edukovanim novinarskim kadrom. U Prištini i Beogradu nizak je životni standard, pa je prisutan i snažan pritisak i potreba da se studenti što prije zaposle i počnu privređivati, jer sam studij traje suviše dugo. Opći zaključak jeste da škola novinarstva treba trajati između šest mjeseci i godinu dana, kontinuirano i intenzivno, a ne uz posao. Prilagodba potreba i preferencija novinara cijelog regiona značila bi trajanje škole novinarstva 8 mjeseci. U cilju prilagođavanja edukativnog programa škole novinarstva potrebama cijelog regiona, bilo bi možda dobro i podijeliti program škole na dva djela i to da prve dvije trećine (oko 8 mjeseci) traje klasična edukacija u školi novinarstva, a da se program preostala 4 mjeseca formira poput on – line škole (distance learning). Na taj način, novinari bi se mogli vratiti u mjesto stanovanja, pa čak i na stari posao, ali da imaju intenzivne novinarske praktične zadatke, kao neku vrstu vježbe i praktične primjene znanja uz mogućnosti stalnih konsultacija i kontakata sa mentorom iz škole novinarstva. To je samo jedna od mogućnosti, o čijim prednostima i nedostacima treba odlučiti svaka škola novinarstva.

U program kvalitetne škole novinarstva treba uključiti:

• Istraživačko novinarstvo (posebno u Bosni i Hercegovini);
• RTV produkciju (naročito u većim zagrebačkim medijima);
• Tehnološki trening (sve vrste medija, ali nešto češće u BiH i Crnoj Gori);
• Web novinarstvo (najviše u Zagrebu, Podgorici i Prištini).

Sva područja novinarstva, polaznici škole bi trebali usvajati kroz praktične primjere, vježbe, radionice. Edukacija zasnovana na realnim zbivanjima i temama koje zaokupljaju medijski ambijent je najbolji način da se usvoje znanja o tematskom novinarstvu, posebno iz oblasti politike, međunarodnih odnosa, kulture, etike, ljudskih prava i demokratije, što su prioritetne potrebe medija i novinara samih.

Kad je riječ o edukacijama koje vremenski duže traju, ukoliko nisu specijalizovane samo za jednu oblast ili jedan medij, preporučljivo bi bilo podijeliti edukaciju u više segmenata. Tako bi, na primjer, prva dva dijela (semestra) svi polaznici mogli pohađati zajedno, a u posljednjem bi se podijelili prema medijima. Na taj način bi bila obezbjeđena specijalizacija novinara prema tipu medija, što se ne postiže na novinarskim fakultetima. Raduje što ovaj stav Visoka škola novinarstva već godinama upražnjava.

Praktične škole novinarstva bi trebale predstavljati sponu između fakulteta i medija. Uskom saradnjom s profesorima žurnalistike, školama novinarstva bi se omogućio adekvatniji izbor svojih polaznika, jer su profesori kompetentni da preporuče studente za određene edukativne programe. S druge strane, tokom pohađanja škola za novinarstvo, predavački kadar iz škola može identificirati predispozicije i talente svojih polaznika za određeni medij ili oblast novinarstva, te ih, po završetku škole, preporučiti različitim medijima. Prema tome, bolja saradnja fakulteta, škola i medija bi donijela korist i zadovoljstvo svima, a sasvim je izvjesno da bi dovela i do podizanja razine kvaliteta profesionalnog novinarstva u regionu.

Za zaposlene novinare trebalo bi organizirati kraće (maksimalno do 3 mjeseca) i finansijski povoljnije edukativne sadržaje (maksimalno do 500 EURA), koji bi imali uži fokus. Mediji u regionu su uglavnom siromašni i nemaju mogućnost finansiranja edukacije svojih zaposlenika, niti mogu sebi priuštiti duže odsustvovanje novinara s posla. Stoga bi za zaposlene novinare trebalo obezbjediti treninge za različite tematske cjeline. Pored toga, edukativne institucije s kvalitetnim i stručnim profesorskim i stručnim kadrom mogle bi organizovati seminare, radionice, pa čak i studijske grupe, kojima bi cilj bio upoznavanje sa svim razvojnim promjenama u novinarstvu, promjenama u medijskoj tehnologiji i slično.

Nužna verifikacija diplome u edukacionom sistemu zemlje

Istraživanjem je, također, otkriveno da je veoma važno da studenti škola novinarstva, koje primaju na školovanje već završene studente drugih fakulteta i ispunjavaju standarde sličnih škola u inostranstvu (dakle ne kursevi i staževi) nakon uspješno završenog studija dobiju pravno verifikovanu diplomu novinara specijaliste, magistra novinarstva i slično. Bez toga ovako visok nivo stručnosti ne bi bio lako prepoznat na tržištu, što može uticati na motiviranost studenata da pohađaju ovakve škole. Istraživanjem je identifikovano da je pravna verifikovanost škole važna za čak 58,5% novinara i 44,4% studenata, te da općenito predstavlja jedan od najvažnijih kriterija za odabir određene škole novinarstva.

Još jedan važan kriterij, ali i generalni zaključak istraživanja jeste problem plaćanja dodatnih edukacija. Kvalitetne edukacije bi trebale biti kontinuirane, te time ne ostavljaju mogućnost da polaznici paralelno rade i uče. Ni sami mediji nisu naročito spremni da snose troškove ili participiraju u finansiranju edukacije zaposlenih novinara, o čemu svjedoče rezultati istraživanja. Naime, za edukaciju novinara do 500 EURA godišnje spremno je izdvojiti 26,1% medija, od 500 do 1.000 EURA 8,7%, od 1.000 do 1.500 EURA 13%, do 2.000 EURA 4,3%, a čak 20,1% apsulutno ne bi ništa platili. Dakle, mediji nisu spremni da značajno investiraju u edukaciju novinara, studenti i zaposleni novinari uglavnom nemaju dovoljna primanja, te su zato sve dosadašnje edukacije bile većim dijelom finansirane od strane stranih donatora. Upitno je koliko bi se edukacije novinara u regionu mogle održavati da nema donacija, bez obzira na velike potrebe medija, kao i na visoku motiviranost samih novinara.

Pored pravne verifikovanosti škole novinarstva, cijena i sadržaja edukacije, kao važni kriteriji za odabir određene edukativne institucije izdvojeni su i uvaženost škole u novinarskim krugovima i predavački kadar škole. U različitim državama regiona, favorizuju se određene institucije, ali ipak je istraživanjem identifikovano nekoliko njih, koje imaju poseban respekt profesora žurnalistike i medijskij menadžera. Ponovno treba spomenuti samo najvažnije i prednosti svake od njih.

1. Media plan institut i Visoka škola novinarstva – Pozitivne strane ove institucije, prema mišljenju medijskih menadžera su: naglasak na praktičnoj primjeni znanja, kvalitetan profesorski kadar, permanentna i kontinuirana edukacija, dobar program prilagođen potrebama medija i novinara. Ovu školu hvale menadžeri iz svih bh. gradova, Zagreba i Beograda, kao i iz svih vrsta medija, ali ipak najviše televizijskih stanica. Ovu instituciju ocjenjuju kao kvalitetnu i profesori sa bh., hrvatskog i srbijanskog univerziteta. Jedan od zagrebačkih profesora žurnalistike, navodi i partnersku organizaciju Media plan instituta, odnosno Visoku školu novinarstva iz Lillea, zbog njenog odličnog treninga za novinare.

2. BBC škola – Visok nivo profesionalnosti i praktičnu obuku na jednostavnim i realnim primjerima ove škole ističu uglavnom menadžeri printanih medija iz Podgorice, Sarajeva, Mostara i Banja Luke. Bh. profesori pohvalno ocjenjuju BBC školu za novinare zbog toga što na konkretnim primjerima omogućavaju praktičnu i tehnološku obuku svojim polaznicima

3. IREXProMedia – omogućava kroz praksu i studijska putovanja specijalizaciju novinara po određenim oblastima o čemu svjedoče menadžeri iz BiH i Kosova. IREX – ove kurseve preporučuju kosovski i srbijanski profesori, jer obezbjeđuju dobru saradnju zainteresovanih NGO, profesionalnih udruženja (NUNS) i novinara.

4. Media Centar, Sarajevo – angažovanjem inostranih stručnjaka obezbjeđuje kvalitetne treninge uglavnom za novinare sarajevskih medija.

5. OSCE programi obuke za novinare na Kosovu - vrlo je pohvalno to što besplatno obučava i educira lokalne novinare.

6. Asocijacija nezavisnih elektoronskih medija i njeni edukativni programi u Srbiji (ANEM) - organizuje kratke i fokusirane kurseve za novinare koji već rade na radiju, i koji su, prema mišljenju profesora beogradskog univerziteta ''...tematski i metodski prilagođeni ovoj kategoriji''. Međutim, čini se da uticaj ove institucije nije jak izvan njene matične države. Pored ove institucije, pozitivno se ocjenjuje i rad Novosadske novinarske škole, jer insistira na praktičnom radu i omogućava da se novinarski uobliče aktuelne teme.

Na kraju treba dodati, da su u ovom opsežnom istraživačkom projektu postignuti ciljevi i osvjetljeni željeni aspekti novinarstva, što znači da su prikupljeni pouzdani podaci o nivou potreba za dodatnom edukacijom novinara, vrsti, oblicima i svim relevantnim karakteristikama potrebne edukacije, kao i zajedničkim parametrima za novinarstvo u BiH, Hrvatskoj, Kosovu, Srbiji i Crnoj Gori. Međutim, istraživanjem se došlo i do nekih slučajnih otkrića i indicija, koje predstavljaju smjernice i indikatore potrebe za novim, specifičnijim istraživanjima novinarske struke u regionu ili nekim njegovim dijelovima.

Media plan institut će nastojati nastaviti svoju organizacijsku orijentaciju u cilju modernizacije i osuvremenjavanja novinarstva u regionu, tako što će programe edukacije novinara prilagoditi rezultatima ovog istraživanja. Slabosti novinarske struke mogu se prevazići sve dok postoji jaka potreba samih novinara za profesionalnim usavršavanjem, a zadatak svih medijskih organizacija i novinarskih udruženja jeste da im pomogne u tome.

Kompletno istraživanje dostupno samo na bosanskom jeziku na http://emagazin.mediaplan.ba/analize/?ID=6

Mirela Čamo je analitičar u Media plan institutu. Bila je voditelj projekta "Potrebe za dodatnom edukacijom iz oblasti novinarstva".